Bejzbol

dex Sre Maj 21, 2008 8:09 am

Kako opisati bejzbol? Kao posmatrač dolaziš do zaključka da je glavni cilj ove igre udariti loptu, ali da li ćeš je udariti - to ni Nostradamus ne bi mogao prognozirati. Ako imaš sreće i pogodiš je, gorepomenuti Nostradamus opet ima pune ruke posla da bi skontao gdje će loptica završiti

Ako odrastate na Balkanu, prvo što naučite jesu tepave psovke, pa onda dođu prvi koraci a sa koracima obavezni rekvizit (naročito ako ste muško dijete) - fudbalska lopta. Mali Amerikanci imaju drugačiji program odrastanja. Oni prvo prohodaju, pa progovore i, kao šlag na torti zvanoj djetinjstvo, zaigraju bejzbol.
Bejzbol je kao sport nastao u Americi sredinom devetnaestog vijeka. Prva bejzbol utakmica odigrana je 1846. godine u gradiću Hoboken, država Nju Džerzi. Nakon 23 godine formirana je prva profesionalna asocijacija, a 1876. godine i nacionalna liga. Zvanično je na programu olimpijskih igara od 1992. godine (Barselona), mada se pojavljivao 1912. godine na igrama u Štokholmu, zatim u Tokiju (1964) i Los Anđelesu (1984).
Iako predstavlja američki nacionalni sport, danas se organizuju i razna međunarodna takmičenja vezana za njega - bejzbol svjetski kup, svjetski šampionat (u raznim kategorijama), internacionalni kup i olimpijski bejzbol turnir.

Američko "špansko selo"
Sa ovim sportom, koji za prosječnog stanovnika planete predstavlja "špansko selo", susrećemo se u reklamama, u svakom trećem filmu ili seriji "made in USA", ali i na ulici, gdje ratoborni klinci i oni malo veći nose reprezentativni rekvizit ovog sporta - bejzbol palicu, pokazujući šarolikost njene primjene u svakodnevnom životu.
Kako opisati bejzbol? Kao posmatrač dolaziš do zaključka da je glavni cilj ove igre udariti loptu, ali da li ćeš je udariti - to ni Nostradamus ne bi mogao prognozirati. Ako imaš sreće i pogodiš je, gorepomenuti Nostradamus opet ima pune ruke posla da bi skontao gdje će loptica završiti. Iako spada u grupu timskih sportova, ovdje nema kolektivne igre - ni grupnog napada, ni grupne odbrane, ni šablona igre. Ne treba znanje, ali treba zečija šapa oko vrata.
Bejzbol je jedan od sportova o kojem ljudi sa ovih prostora (skoro) ništa ne znaju. Osim jedne stvarčice, a to su rekviziti neophodni za igru - kapica, loptica, čudna rukavica i sasvim dobro poznata palica.
Bejzbol palice su uglavnom drvene, mada se izrađuju i od aluminijuma. Loptica je prečnika 7,5 cm. Njeno "srce" ili jezgro izrađuje se od gume i pluta, a oko jezgra postavlja se sloj od pamučne pređe. Sa vanjske strane bejzbol loptice nalazi se omotač od kravlje kože. Loptica, naravno poslana rukom profesionalca, ponekad dostigne brzinu i do 160 km/h.
Igrači nose rukavice, koje se razlikuju od toga na kojoj poziciji igrač igra. Što se tiče obuće bejzbol igrača, treba reći da bi se mogla svrstati u red kopački - ima krampone na đonovima. Udarači i hvatači (biće objašnjeni u daljem tekstu) nose zaštitne kacige.

Teren i igrači
Pravi bejzbol teren jeste teren prekrivan šljakom, mada se može igrati i na travnatom terenu. Polje za igru je u obliku dijamanta, pa ga i igrači tako nazivaju - diamond (engl. dijamant). To je, u stvari, unutrašnje igralište dimenzija 27,43x27,43 metra. Na svakom uglu "dijamanta" postavljen je jastuk - takozvana baza ili kuća. Produžavanjem stranica četvrte baze dobije se teren koji ima oblik otvorene lepeze pod pravim uglom. Ovaj dio terena naziva se spoljašnje igralište.
Bejzbol ekipa ima devet aktivnih igrača i devet igrača na klupi, koji služe za izmjene. Pozicije koje igrači imaju u igri tj. na polju su: udarač (bater), hvatač (kečer), bacač (pičer), zatim prva baza, druga baza i treća baza, na kojoj se nalazi šest igrača. Hvatač i udarač nalaze se na međusobnoj udaljenosti od 18,34 metra.
Bitno je napomenuti da je na "pravim" terenima za bejzbol pozicija bacača pravilno postavljena ako je taj dio polja izdignut za oko 70 centimetara.
Bejzbol ekipe bore se oko bodova i naizmjenično se izmjenjuju u napadu i odbrani. Utakmica nije vremenski ograničena već traje sve dok se ne izvrši devet izmjena ili dionica (lining). U toku jedne izmjene obje momčadi moraju biti po jednom u odbrani i napadu. Pravilo je da se domaća ekipa na početku utakmice brani, ali ima i slučajeva kada se odluka o tome koja ekipa prva igra u napadu (odbrani) donosi bacanjem neizbježnog bejzbolskog rekvizita - kožne rukavice.
Prvo se igrači ekipe koja igra u odbrani postave na svoje pozicije (hvatač, bacač i baze). Ekipa koja se nalazi u napadu i pokušava osvojiti bod izmjenjuje igrače koji se nalaze na poziciji udarača - igrač na palici.
Meč počinje tako što bacač baca lopticu pokušavajući (što mu je i cilj) pogoditi imaginarni pravougaonik - "strajk-zonu", čije dimenzije zavise od igrača koji je "na palici". Po pravilu, visina "strajk-zone" je od udaračevih grudi do koljena, a njenu širinu predstavlja širina baze. Udarač je u bejzbolu (laički rečeno) poput golmana u fudbalu - on brani svoju "strajk zonu" (go) palicom, iako je igrač u napadu.

Izbacivanje udarača
Ekipa iz faze odbrane u fazu napada (ining) prelazi kada protivniku "izbaci" tri igrača - tri udarača. E, sad se postavlja pitanje kako to izvesti. Jedan način je da bacač tri puta pogodi "strajk zonu" a da pri tome udarač ne uspije pogoditi lopticu. Tada udarač automatski ispada ("strajk aut"), a njegovo mjesto "na palici" zauzima drugi udarač koji slijedi u nizu (od onih devet koji su u odbrani). Novi udarač bira se strogo po procjeni trenera, nezavisno od njegove pozicije u odbrani. Znači, cilj bacača jeste zbuniti udarača i onemogući mu "raspaljotku" palicom po lopti.
Drugi način izbacivanja udarača moguć je ako je on opalio loš udarac po lopti, pa igrači odbrane uhvate loptu u letu, tj. prije nego što ona dodirne zemlju. Udarač je tada automatski izvan igre.
Treći način izbacivanja udarača jeste malo komplikovaniji. U ovom slučaju igrači odbrane hvataju loptu koja je imala kontakt sa zemljom. Ako je udarač odalamio loptu (ovaj put ne traljavo) i procijenio da ima vremena da stigne do jedne od baza, on ostavlja palicu i trči prema prvoj bazi, a ako može stići može i produžiti i do druge, treće. Igrač odbrane koji se u međuvremenu dočepao lopte baca je svom saigraču koji stoji na bazi prema kojoj tutnji udarač. Ukoliko loptica stigne prije udarača - džaba mu trud, jer biva izbačen iz igre.
Naravno, loptica koju udarač potrefi palicom mora "ući" na teren, jer do ispadanja udarača dolazi i kada on lopticu u sva tri pokušaja ne pošalje u polje.

Osvajanje poena
Poene može da osvoji samo ona ekipa koja je u napadu.
Ekipa osvaja bod nakon udaračevog optrčavanja četiri baze, odnosno osvajanja (može i postepeno - bazu po bazu između udaraca) tri baze i vraća se na onu bazu sa koje je krenuo. Drugim riječima, svaki napadački igrač trči od položaja udarača (kućna baza) prema prvoj, drugoj i trećoj bazi i vraća se u kućnu bazu (četvrtu bazu), donoseći svojoj ekipi poen.
Ukoliko udarač mlatne lopticu van domašaja protivničkih igrača - na tribine ili van igrališta (preko taraba terena), postaće junak utakmice. Ovaj najspektakularniji udarac u bejzbolu naziva se "home run" i napadačkoj ekipi donosi onoliko poena koliko imaju svojih pulena na bazama. Teoretski je moguće jednim "home runom" osvojiti četiri poena, jer igrač sa svake baze (a ima ih četiri) ima slobodan prolaz do cilja. Ovaj spektakl naziva se "grend slem".
Znači, faza odbrane je jasna - ne dozvoliti protivniku da optrči četiri baze i tako osvoji poen ili - ne daj bože - da udari "home run".

"Vok" i "out ball"
Udaraču se može posrećiti da se nađe oči u oči sa nespretnim bacačem kojem će "poći za rukom" da četiri puta baci lopticu van "strajk-zone". Fudbalskim rječnikom rečeno - da promaši "go". Ako udarač prilikom izvođenja ovih trapavih udaraca ne zamahne palicom - sudi se "vok". To znači da je udaraču omogućeno osvajanje prve baze ili je igraču koji se nalazi na prvoj bazi omogućen "slobodan prolaz" na drugu bazu (dva napadača ne mogu biti istovremeno na jednoj bazi)...
Ukoliko udarač pogodi lopticu, i svojim "majstorskim" udarcem katapultira je van terena (ali ne kao "home run" - preko taraba ili na tribine), tada se sudi "out ball" ("autbol"). "Autbol" se računa kao jedan "strajk" sve dok ne dođe do reprize - dok se ne ispune dva "strajka".
Nakon "ispucavanja" dva "strajka", može se suditi neograničen broj "autbolova". To znači da "autbolom" udarač ne može biti izbačen iz igre.
Ovo je bilo ukratko o pravilima bejzbola, kojih, naravno, ima još i potrebno je dosta vremena da se ona "pohvataju". Pravila na prvi pogled djeluju komplikovana i teško ih je opisati riječima ako nisu praćene dijagramima i crtežima. Naravno, poslije aktivnog učestvovanja u jednom bejzbol mečiću sve djeluje jednostavnije.
Amaterski igrači bejzbola nemaju baš veliki izbor vrste udarca kojim će dočekati bačenu lopticu. Zato se dobri udarci, kao što je, na primjer, "home run", dešavaju slučajno i zavise od stila bačene lopte, koji diktiraju bacač i hvatač. Dakako, ni profesionalcima koji igraju u Američkoj nacionalnoj bejzbol ligi (NBL - National baseball ligue) ne polazi uvijek za rukom na ocijene gdje će poslati lopticu ili da li će je uopšte pogoditi palicom. Najpoznatiji američki igrač bejzbola svakako je Bejbi Rut, za kojeg njegovi zemljaci tvrde da je jedino on znao pokazati gdje će da nacilja. Znači, suština primamljivosti bejzbola jeste neizvjesnost, koja se očituje u svakoj minuti igranja. Pa valjda milioni Amerikanaca znaju šta rade kad provode sate na tribinama posmatrajući mečeve NHL-a. Bejzbol igrači sigurno znaju šta rade - 30 odsto pogođenih lopti u sezoni garantuju godišnju zaradu od deset miliona dolara. Ovladati palicom i pravilima igre nije teško ako imate osjećaj za udarac i nerv za izbačaj lopte. A to je, valjda, urođeno svim muškarcima svijeta.

Balkanska verzija
Evo jedan podatak koji opisuje ko je i kako donio bejzbol na prostore Srbije. Junak ove priče je američki školarac Ivan Joldić, a vrijeme dešavanja godina 1971. Ivan je u mačvanskom selu Ševarice napravio improvizovani bejzbol teren, a zatim "regrutovao" seosku mladež da igra ovu novu igru. Naravno, prvi veliki problem na koji je naišao bio je kako sakupiti dovoljan broj igrača za jednu utakmicu. A kad mu je to pošlo za rukom, pojavio se drugi, takođe veliki problem - oprema. Domišljati bejzbol pioniri umjesto bejzbol palica koristili su drške od metle, motike i ostalih poljoprivrednih alatki, a bejzbol lopticu zamijenila je teniska loptica.
Na Balkanu je bejzbol najpopularniji u Bugarskoj, gdje postoji petnaestak pravih bejzbol terena, a oko bejzbola se vrti i velika količina novca.

Bejzbol Bejzbolterenirasporedighw2